Katilinina urota je urota koja se dogodila 63. pr. Kr. u Rimskoj Republici. Lucije Sergije Katilina bio je Sulin pristaša koji je nakon poraza na izborima za konzula (63.) odlučio uništiti Senat, srušiti Republiku, te uspostaviti diktaturu. Katilina je bio plemenita roda, ali zle i opake ćudi. Još od mladih dana bili su mu draži domaći ratovi, ubojstva, te građanska nesloga. Kao glavnu političku parolu Katilina ističe kasaciju dugova. Upravo zbog toga su ga počeli simpatizirati nobili koji su bili zapali u dugove. Plan urote bio je plod korupcije u koju je zapadala sulanska aristokracija. Katilina je bio predstavnik nemoralne političke klase, željne moći.
Katilina je najviše od svega želio osvojiti državu i nije se brinuo na koji način će to postići. U velikoj Rimskoj Republici oko sebe je imao čete podlaca i zločinaca kao neku družbu pratilaca. Najviše je težio za prijateljstvom mladića koje se lako dalo zavesti prijevarama. Još u ranoj mladosti Katilina je počinio brojna bludna djela sa jednom plemenitom djevojkom, sa svećenicom Veste, Fabijom (polusestrom Terencije, Ciceronove žene). Pouzdavši se u svoje prijatelje i saveznike, donio je odluku da sruši državnu vlast. Protiv države se urotilo nekoliko ljudi, pa i sam Katilina. Budući konzuli Lucije Tula i Maulije Lepid bili su kažnjeni zbog podmićivanja. Katilina je bio spriječen da se natječe za konzula jer se nije prijavio u zadanom roku. Tada se pojavio Gnej Pizon, plemeniti mladić kojega je na rušenje države potaknula neimaština. Pizon, Katilina i Antronije su se počeli pripremati da ubiju konzule Lucija Kotu i Lucija Torkvata, ali odluku su odgodili. Pizon je ubijen na putu u Hispaniju, od hispanskih konjanika kojima je zapovijedao u vojsci. Katilina se nakon toga povukao u jedan zabačeni dio, gdje je održao govor. Nakon što su ga ljudi saslušali tražili su da im kaže kakvi su uvjeti rata, čemu teže i kakvu nadu i pomoć imaju. Na to im je Katilina počeo obećavati nove dužničke knjige (u kojima bi se izbrisali svi prethodni dugovi), popis bogataša, svećeništva, plijen i sve ostalo što sa sobom nosi rat. Nakon Katilininog govora, bilo je ljudi koji su tvrdili kako je u trenu kada je sugovornike zločina tjerao na prisegu, nosio u pliticama čovječju krv pomiješanu s vinom. U uroti se nalazio i Kvint Kurije koji je zbog svog sramotnog života bio udaljen iz Senata. Nakon održane izborne skupštine, za konzule su bili izabrani Marko Tulije i Gaj Antonije, što je uzdrmalo sudionike urote. Katilina je uspio sebi privući i nekoliko žena za koje je vjerovao kako će mu pomoći pobuniti gradske robove, zapaliti grad, te njihove muževe pridobiti za sebe. Ponovno 62. pr. Kr. Katilina se pripremao za izbor konzula, ali je i na sve načine spremao zasjedu Ciceronu. Naravno, sve Katilinine namjere Ciceronu je govorio Kvint Kurije. Katilina ni ove godine nije izabran za konzula, te je odlučio započeti rat. U Rimu je konzulima postavljao zasjede, pripremao požare, zaposjedao pogodna mjesta oružanicima i slično. Nakon brojnih zbivanja Katilina je od strane Lucija Paula po Plaucijevu zakonu pozvan na sud. Kada je došao u Senat, konzul Marko Tulije je održao govor koji je kasnije i pismeno izdao. Govor u Senatu je započeo poznatom rečenicom :“Dokle ćeš Katilino zlorabiti strpljivost našu“. To je bio prvi govor protiv Katiline. Senat je kasnije Katilinu, zajedno s Manalijom proglasio za neprijatelje, te je odlučio da Antonije s vojskom požuri u potjeru za Katilinom. Da je Katilina iz prve bitke izašao kao pobjednik najvjerojatnije bi državu pritisnuli težak poraz i nesreća. Katilina je na kraju uspostavio dvije legije, a kohorte je popunio raspoloživim brojem vojnika. U kratko vrijeme je legije popunio punim brojem ljudi, ali nije ih bilo više od dvije tisuće. Jedan dio je bio opremljen bojnim oružjem, dok su neki nosili sulice ili koplja, a neki zašiljene kolce. Nakon što se Antonije s vojskom počeo približavati, Katilina je svoju vojsku krenuo voditi prema gradu kako bi izbjegao bitku s neprijateljem. U tabor je stigla vijest kako je u Rimu otkrivena urota, te da je nad Lentulom (patricij iz roda Kornelijevaca) i Cetegom izvršena smrtna kazna. Tada je Katilina preko strmih planina potajno umaknuo u prekoalpsku Galiju. Antonije se nije nalazio daleko, pa je Katilina želio okušati sreću, te je odlučio da što prije pobije Antonija. Sazvao je skupštinu i održao govor, a nakon toga je tražio da se da znak te da se krene u ravnicu. Gaju Mauliju je povjerio zapovjedništvo na desnom krilu, a nekom Fezuljaninu na lijevom krilu. Kako je Antonije bio bolestan, bitku je prepustio legatu Marku Petreju koji je veteranske kohorte postavio na čelo, a iza njih vojsku u pričuvu. Nakon što je truba dala znak kohorte su krenule naprijed. Borba se vodila najvećom silinom. Katilina je bio u prvoj bojnoj vrsti, te je priskakao u pomoć onima koji su bili u nevolji. Nakon što je Pretej vidio kako Katilina ne odustaje, uveo je svoju pretorsku kohortu usred neprijatelja. Maulije i Fezuljanin su pali boreći se, a i sam Katilina je među neprijateljima bio proboden. Katilina je bio pronađen među truplima neprijatelja kako još diše.
Pogledaj: Gaj Salustije Krisp
Nema komentara:
Objavi komentar