Stranice

ponedjeljak, 15. kolovoza 2011.

MJESTO HISTORIOGRAFIJE U SUSTAVU SREDNJEVJEKOVNOG ZNANJA

U srednjevjekovnom ustrojstvu znanja historija ima skromno mjesto. Obrazovni sustav trivium obuhvaćao je gramatiku, retoriku i dijalektiku, a historija je pružala određeno znanje unutar prve dvije discipline. Isječci iz povijesti su predstavljeni kao exempla. Historiografi oponašaju stil rimskih autora i njihov način pisanja. Pravila retorike su mnogo važnija od zahtjeva da se piše «istinito», pa se povjesničari služe tropima i figurama kako bi stekli naklonost slušatelja jer su samo svećenici znali čitati i pisati. Povijesna događanja kao ljudska djela zamišljaju se u «redu vremena» datu od Boga. Historija pripovijeda o djelima ljudi i zahvatima Providnosti. Postupna spoznaja primjera za Božje usmjeravanje povijesti ima važnu ulogu na čovjekovu putu prema spasenju i u tome je značenje historije kao magistrae vitae u srednjevjekovnom kršćanstvu. Većina historiografa skuplja i sređuje iskaze «svetih znanstvenika» kao neprijepornih autoriteta jer ne postoji kritika izvora. Autoriteti su jamci nepristrana i autentična izvještavanja, a spisatelju je zadaća pronaći njihove tekstove i držati se njihova prikaza. U razvijenom srednjem vijeku pojedini pisci žele ispitati izvore.

Od 11.st. razvija se skolastika koja nastoji crkveno učenje povezati s dubljim poznavanjem antičke filozofije, prije svega Aristotela, te ga uskladiti sa racionalnim mišljenjem. Skolastička metoda postavlja pitanja te argumente i protuargumente za pojedine teze. Središte znanja su prirodne znanosti i filozofija. Historija nije više «učiteljica života» već nalazi mjesto u pripovijedanju o suvremenim svjetovnim zbivanjima.

Redovnici se služe arhivima i knjižnicama crkava i samostana, a raste i dokumentacija u svjetovnim ustanovama. Briga za «pravi tekst» svodi se uglavnom na Bibliju kao Božju riječ. Židovski znanstvenici u Aleksandriji su željeli očuvati duhovno nasljeđe starih pisaca i očistiti tekstove od kasnijih nakupina i izmjena nastalih prepisivanjem, grčki prijevod Starog zavjeta – Septuaginta ( prema legendi izradilo ju je 70 znanstvenika u 70 dana) – najviše se prepisuje i puno je grešaka.

Nema komentara:

Objavi komentar